oppia
- Passiivin preesens
- opitaan
- Passiivin imperfekti
- opittiin
- VA-partisiippi
- oppiva
- NUT-partisiippi
- oppinut
- TAVA-partisiippi
- opittava
- TTU-partisiippi
- opittu
Indikatiivi
Preesens
| minä | opin |
| sinä | opit |
| hän | oppii |
| me | opimme |
| te | opitte |
| he | oppivat |
Imperfekti
| minä | opin |
| sinä | opit |
| hän | oppi |
| me | opimme |
| te | opitte |
| he | oppivat |
Perfekti
| minä | olen oppinut |
| sinä | olet oppinut |
| hän | on oppinut |
| me | olemme oppineet |
| te | olette oppineet |
| he | ovat oppineet |
Pluskvamperfekti
| minä | olin oppinut |
| sinä | olit oppinut |
| hän | oli oppinut |
| me | olimme oppineet |
| te | olitte oppineet |
| he | olivat oppineet |
Konditionaali
Preesens
| minä | oppisin |
| sinä | oppisit |
| hän | oppisi |
| me | oppisimme |
| te | oppisitte |
| he | oppisivat |
Potentiaali
Preesens
| minä | oppinen |
| sinä | oppinet |
| hän | oppinee |
| me | oppinemme |
| te | oppinette |
| he | oppinevat |
Imperatiivi
Preesens
| (sinä) | opi |
| (hän) | oppikoon |
| (me) | oppikaamme |
| (te) | oppikaa |
| (he) | oppikoot |